U organizaciji profesorica Srednje škole Blato Jakice Dragičević i Valerije Biliš  koje su uspostavile kontakt s profesorima iz Švicarske gimnazije u WOHLENU ( 60 km od Zuricha ) ukupno 21 učenik Srednje škole Blato uključio se u razmjenu učenika i 19. siječnja otputovao upoznati druge učenike, drugu kulturu, drugu zemlju i drugu školu. 

19.01 - 28.01.2006.

1. Dan: Četvrtak-Odlazak iz Blata

Taj smo lijepi, sunčani četvrtak krenuli ispred školske zgrade u 12 i 30, sa autobusom. Svih nas je uhvatila mala nervoza, ali se nije vidjela među brojnim popjevkama i velikim dozama smijeha. Naše putovanje je trebalo trajati manje od 20 sati (što se kasnije pokazalo krivo, jer smo došli na uru manje petnaest), a pred nama je bila duga noć u kojoj smo stajali svaka 3 sata da bi ispraznili ‘spremnike’ koje smo stalno punili.

2. Dan: Petak-Dolazak u Wohlen i upoznavanje s domaćinima

Šlepali smo se kroz Alpe nekih 4 sata, a oko 13 sati smo napokon pristigli u Wohlen. Nakon peto-minutnog oklijevajna i provirivanja Antonija, Jasna i još neke cure su se odvažile stupiti na ‘neotkrivenu zemlju’. Ubrzo smo se mi i naša prtljaga poredali s desne strane autobusa i krenulo je mučno upoznavanje (nake su osobe imale i napadaje panike), nakon kojeg je slijedio kasni doručak. Ubrzo smo se raspričali na engleskom s domaćinima (iskreno da rečen engleski je jedini jezik kojin smo alavija govorili; drugo je sve bilo grozno), a zatim se uputili k njihovim domovima. Osim bezbrojnih prozora i raskošnih kuća očarali su nas i bezbrojni TV kanali i DVD-ovi. U večernjim satima imali smo Party Dobrodošlice s tradicionalnom švicarskom hranom, koja nije svima bila po volji. Oko 23:30 bili smo bili u krpama i slatko zaspali (a čovik bi pomisli da gradska dica luduju do 5 ujutro).

3. Dan: Subota- Posjet glavnom gradu, Bernu i razgledavanje.

Probudili smo se oko 8:30 i pošli na željezničku postaju odakle smo se vlakom uputili prema Bernu. Nakon nekoliko premještaja iz vlaka u vlak napokon smo stigli u Bern.vidjeli smo milijun trgovina u koje smo uskočili kao paraziti. Nakon što smo potrošili popriličnu svotu novca podijelili smo se u dvije grupe(oni koji su ponijeli putovnice i oni koji nisu). Prva grupa, ona s putovnicama, razgledavala je zgradu Parlamenta, a ostali su razgledavali grad (kad bi te nas sad pitali što smo vidjeli vjerojatno bi rekli ništa, zato jer nas je šoping jedino zanima). Navečer smo išli na hokejaški stadion, gdje smo gledali obračun švicarskog aktualnog prvaka s.c.BERN-a zadnje plasiranog TIGERS-a.  Vratili smo se u Wohlen kasno, umorni i željni sna.

4. Dan:Nedjelja

Nedjelja se tako s pravom zove. Opuštali smo se kližući (više je to sličilo na šlepanje) po ledu. I dok je nekima išlo kao da su rođeni na ledu, drugi su sljedeća tri dana morati paziti kako se kreću jer su padali (većinom na stražnjicu). Popodne smo proveli s našim domaćinima i dobro se zabavili.

5. Dan: Ponedjeljak

Ujutro smo vlakom stigli u Luzern, iz kojeg smo se žičarom uputili na planinu Pilatus, na 4500 m. tu smo pokupili sanjke i  ludilo je počelo. Doslovce smo letili s 60 km/h nekih 3 km kroz šumu magle i snijega. Spustili smo se najmanje 3-4 puta, i svaki put adrenalin nam je skakao na kozmičke vrijednosti. A vidjeti profesorice na snijegu. Oproštaj od snijega je bio težak, jer smo se zabavili k’o nikada.

6. Dan: Utorak-Posjet školi u Wohlenu

Škola u 7:30-GROZNO (dobro što kod nas počinje u 8 jer me je skolpalo)!!! Što da se kaže o školi, osim da je nitko ne voli. Za nas je njihova škola bila zakon. Kao da je Opera-house u Sydneyu. ‘Kad bi bar naša bila takva’,bila je najčešće izgovorena rečenica.

7. Dan: Srijeda-Posjet Zürichu i šoping

Zürich je lijepši od Berna i mnogo pogodniji za potrošnju švic. franaka. Vidjeli smo najveći sat u Europi, Lenjinov dom i još neke stvarčice koje nas, iskreno, nisu pretjerano zanimale. Potrošili smo poprilične svotice novca i dobro se zabavili. Kod kuće nas je dočekalo pakiranje  i oproštaj od prijatelja koje smo stekli tijekom zadnjih 7 dana.

8. Dan: Četvrtak-Oproštaj i povratak kući

Baš onoliko koliko nam je bilo mučno kad smo došli, toliko nam je bilo mučno i otići. Rastanak nam je teško pao, ali ne toliko da se nismo mogli dobro nasmijati. Dobili smo nešto poklona i prijatelje za cijeli život. Bilo je smijeha i plača (suze su krenule u autobusu , nismo htjeli ispasti mukušci). U petak smo došli ‘doma’ i spali do navečer. Neki su se čuli s našim vangraničnim prijateljima. Ovo je bilo jedno predivno iskustvo koje nas je i malo promjenilo. Definitivno bi se željeli vratiti.