Voda i sport
Home  

Dina Šeparovic i Franko Favro, Srednja škola Blato, SEMEP – « VODA I SPORT »

Mentor: Dubravka Cetinic, prof
Galerija slika

Kako i kada je nastalo plivanje ? Razvoj plivanja u svijetu.

PLIVANJE ( eng.swimming, franc.natation, njem.schwimmen...) je skup uskladenih pokreta koji omogucavanju covjeku u vodi da se održi na njezinoj površini i da se u njoj krece naprijed .Tu je vještinu covjek naucio instiktivno , iz životne nužde tražaci u vodi plijen – ili spas. Najranija potvrda o plivanju su razliciti sacuvani prethistorijski pecinski crteži, iz kojih se cak daju razabrati i nacini plivanja.  

Pećinski crtež plivača

   

Plivanje s egipskog hijeroglifa

 

Asirski plivači na mješinama

 

Danas je plivanje u civiliziranim djelovima svijeta cesto sport. Za razliku od nekih životinja (npr: konj, pas) covjek mora nauciti plivati jer su njegovi pokreti u vodi sasvim razliciti od onih na kopnu.

Prvi udžbenik o plivanju « Colymbetes, sive de arte natandi » napisao je 1538. Nijemac Nicolaus Wynmann, iz Ingolstada s namjerom da pomogne onima koji se utapljaju. On opisuje prsno plivanje i naziva ga (« žablje plivanje ») dok ( «pasje plivanje ») otklanja kao neadekvatno. 1587 godine Englez Everard Digby izdaje u Londonu knjigu o plivanju, 1969, Francuz Melchissedech Thevenot objavljuje knjigu « L ¢ art de nager » , 1794 Talijan Oronzio de Bernardi poslije mnogo prakticnih pokušaja napisao je za ono doba odlican tekst « L ¢ uomo galleggiante , osi ¢ a l ¢ arte ragionata del nuoto » , u kojemu iznosi zametak svih tehnika plivanja što se kasnije susrecu. Bernardi daje i prve hidrodinamicke zakone plivanja.

Sprava za učenje plivanja na suhom

Chevalier, Pariz 1835

U Njemackoj 1789 godine, J.C.F. Guts – Muths objavljuje « Kleines Lehrbuch der Schwimmkunst » u kojem daje upute za obuku plivanja na prsima i ledima. Zanimljivo je takoder djelo Ernsta Pfuela « Uber das Schwimmen » , 1817 . U njemu autor prvi put zastupa analiticku metodu plivanja . 1810 Pfuel je osnovao u Pragu prvu vojnicku plivacku školu. Iako su tiskane sve te knjige o plivackoj vještini , plivanje kao tjelesna vježba još nije dobila svoje pravo mjesto u društvu. Bilo je npr., zemalja u kojima je plivanje bio nepristojan cin , a one koji su plivali na javnim mjestima vlasti su kažnjavale.Jedno od prvih kupališta pronadeno je u zapadnom Pakistanu uz donji tom rijeke Ind. To je kupalište imalo javni karakter, a dimenzije su mu bile 12 m x 7 m. Isto tako i u povijesti najstarijih kultura Egipta, Sirije, Grcke i Rima itd. spominju se izgradena plivališta. Nedavno je utvrdeno da je u Olimpiji postojao plivacki bazen velicine 100 x 50 olimpijskih stopa što iznosi oko 32,5 m x 16,3 m, a dubina mu je bila 1,60 m.Taj bazen bi se mogao smatrati prvim pravim sportskim plivalištem, iako se u povijesti OI na spominje plivanje kao grana natjecanja. Za vrijeme Rimskog carstva, vladari su se natjecali tko ce podici vece i ljepše kupalište, a vecina njih imala je prostrane bazene za plivanje. U srednjem vijeku, plivališta pa i kupališta propadaju, a i kupaonice postaju rijetkost.

Vjerojatno su tome uzrok ratovi i siromaštvo naroda, kao i utjecaj religija koje su golotinju smatrale sablažnjivom, pa i pred samim sobom. U XV st. zabranjena je uglavnom potreba i ono malo preostalih javnih kupališta jer se pojavio sifilis ( kod franc. vojske u Italiji ). Na prijelazu iz XIX u XX st. pocela se opet shvacati važnost kupanja i plivanja za zdravlje i higijenu, te za fizicki i psihicki odgoj i razvitak mladeži. Medutim 1760 otvara se prvo javno kupalište u Parizu, a 1796 osnovano je u Uppsali prvo plivacko udruženje koje postoji još i danas. Potkraj XVIII i pocetkom XIX st. Osnivaju se škole plivanja i u Njemackoj, Austriji, Ceškoj i Engleskoj. U drugoj polovici XIX st. plivanje u Engleskoj postaje natjecateljska vještina. U Londonu , 1867, osnovan je prvi plivacki klub ,a nekoliko godina kasnije organiziran je prvi plivacki šampionat.

Razvoju plivanja u Engleskoj najviše su pridonijeli oficiri koji su iz Indije i s pacifickih otoka donijeli bocno plivanje tzv. over arm side stroke ili skraceno over, iz kojega se kasnije razvio moderni kraul.

Medu velike plivacke pothvate onoga doba ide prvo službeno preplivavanje Engleskog kanala ( La Manche ) 1875, kapetan Mathew Webb preplivao je od Dovera do Calaisa za 21 sat i 45 min. Preplivavanje Engleskog kanala ustaljuje se kasnije u tradicionalno maratonsko natjecanje. Natjecateljsko, sportsko plivanje pocinje zapravo potkraj XIX st. ; ono je ukljuceno i u program I.- ih OI 1896 u Ateni. Sve do OI 1908, u Londonu program se mijenjao. U Londonu program dobiva svoju « klasicnu » formu, koje se uz dopune održala i do danas. Na OI 1912, u Stockholmu, prvi put se u programu pojavljuju i discipline za žene. U razdoblju do Prvog svjetskog rata , sportsko plivanje osobito napreduje u SAD, Njemackoj, Madarskoj i Engleskoj .Razdoblje izmedu dva svjetska rata oznaceno je poznatim imenima kao što su : D.P.Kahanamoku, J.Weissmuller, A.Borg, B. Charlton...

U razdoblju poslije 1945, sport se opcenito poceo naglo razvijati, pa je tako i plivanje zauzelo ravnopravno mjesto. Grade se brojni objekti, osobito zimski bazeni, što mijenja metode i principe treniranja. Buduci da je plivanje ušlo u program nastave Tzk- a, moguca je vrlo rana selekcija i specijalizacija talentiranih plivaca.

Današnje plivacke discipline na OI:

Za muškarce su:
Za žene su:
*100 m slobodno *100 m slobodno

*200 m slobodno

*200 m slobodno

*400 m slobodno

*400 m slobodno

*1500 m slobodno

*800 m slobodno

*100 m prsno

*100 m prsno

*200 m prsno

*200 m prsno

*100 m delfin

*100 m delfin

*200 m delfin

*200 m delfin

*100 m ledno

*100 m ledno

*200 m ledno

*200 m ledno

*400 m mješovito

*400 m mješovito

*4 x 100 m slobodno

*4 x 100 m slobodno

*4 x 200 m slobodno

*4 x 100 m mješovito

*4 x 100 m mješovito

 

  Maratonsko plivanje ( eng. endurance swimming, franc. natation de grand fond, njem. Kanalschwimmen), natjcanje u preplivavanju velikih udaljenosti, cesto u morima, jezerim, naširokim rijekama i sl.

Primjer plivanja na veliku udaljenost sadržava legenda o Heroji i Leandru. Heroja je Afroditina svecenica u gradu Sestoon na Helespontu ( Dardaneli ), a Leandar mladic i Abydosa, grada na suprotnoj strani tjesnaca. Leandar bi svaku noc preplivavao more ravnajuci se prema svjetiljci koju bi Heroja ostavljala na kuli. Jedne olujne noci, svjetiljka se gasi , a Leandar gubi život u valovima, Dardanele je 1821 preplivao engleski pjesnik G.G.Byron . Pionir takva plivanja, u moderno doba je Mathew Webb, engleski plivac koji je preplivao Engleski kanal, i to od Dovera do rta Gris Nez na francuskoj obali. Poslije 1918, mnogi profesionalni plivaci i amateri, kao pojedinci ili u grupama, nastoje svladati velike udaljenosti na nekoj vodenoj površini, a najpozantiji su ovi: Engleski kanal ( 33.8 km ), Capri – Napulj ( nešto više od 33 km ), Kattegatt ( 90 km ), Gedser Odde – Warnemunde na Baltickom moru; Dardaneli, Nil, Volga, La Plata, Ohridsko jezero itd. 1937 održano je prvo natjecanje za žene na Ohridskom jezeru ( 3km ).  

Sinkronizirano plivanje ( umjetnicko plivanje; eng. synchronized swimming, njem. Synchronsshwimmen, franc. natation artistique ) sastoji se do estetski oblikovanih i ritmickih plivackih pokreta, položaja figura i sastava, koji se izvode u skladu ( sinhrono ) s glazbom; to je najmlada disciplina sportskog plivanja, namijenjena ženama.

Preteca takvog plivanja su razlicite forme « figuratvinog » ili « umjetnickog » plivanja, koje se pojavilo potkraj XIX st. U Velikoj Britaniji održana su 1892 prva prvenstva u u tzv. umjetnickom i figurativnom plivanju; 1924 – 1935 održavana su u Njemackoj prvenstva u umjetnickom slaganju figura. 1934 godine grupa plivacica na Svjetskoj izložbi u Chicagu izvela je plivacki show; ubrzo je u SAD - u postalo popularno, pa ga je AAU ( Amateur Athletic Union ) 1941 priznao kao sportsku disciplinu i propisao pravila natjecanja. 1945 održana su nacionalana prvenstva u SAD – u, a 1955 ulazi u službeni program Panamerickih igara. 1956 osnovana je Medunarodna komisija za sinkronizirano plivanje, u sastavu Medunarodne amaterske plivacke organizacije. Ova disciplina sportskog plivanja prodire i u Europu, najprije u Francusku i Nizozemsku, a zatim i u druge zemlje.

 

Figura «otvorena zvijezda» u sinkroniziranom plivanju

 

SKIJANJE NA VODI ( engl. Water skiing, franc. ski natique ) sportska grana u kojoj skijaš klizi površinom vode na jednoj ili dvije skije držeci se za uže koje vuce camac.

 

Položaj za start iz vode

Počeci ovog sporta vezani su uz domoroce Melanezije, koji se stojeci ili ležeci na daskama puštaju da ih struja nosi na vrhu vala. Kao sport, skijanje na vodi koje se razvio neposredno iz akvaplaninga , istovremeno je nastao u SAD i Europi. Izum ovoga sporta prpisuje se americkom bogatašu F.Walleru, koji je 1920 u SAD – u izumio prve vodene skije ( water - ski ), koje su bile dvostruko šire od onih za snijeg. 1927 norveški skijaš Petersen prvi je u Europi s grupom amatera u Cannesu na Azurnoj obli, pokušavao kliziti skijama na površini mora uz vucu motornog camca. Prvi klub za skijanje na vodi formiran je 1929 u SAD-u.

Razliciti tipovi skija zavodu

SKOKOVI U VODU ( eng. diving, franc. plongeons, njem. Wasserspringen ), grana vodenih sportova za žene i muškarce, u kojoj skakac nakon odraza s daske ili platforme tornja za vrijeme prolaza zrakom, do uronjenja u vodu izvodi razlicite figure utvrdene medunarodnim pravilima.

 

Kinogram odraza pri skoku naprijed na glavu pruženo

Najstariji podaci o skokovima u vodu pronadeni su na etrušcanskom reljefu nadenom na Tarquini u VI st. Prvi pisani podaci o skokovima u vodu potjecu iz srednjeg vijeka. Skokovi u vodu kao sportska disciplina razvili su se u drugoj polovini XIX st. u Njemackoj i Švedskoj. Njihovom razvoju pridonijeli su gimnasticari koji su na kupalištima skakali u vodu i održavali natjecanja. Na OI 1904 prvi put su održana natjecanja u skokovima u vodu s tornja za muškarce, a na OI 1908 i u skokovima u vodu s daske. Žene su sudjelovale na OI 1912 u skokovima u vodu s tornja, a 1920 s daske. Prvo SP u skokovima u vodu održano je 1973 u Beogradu. Za plivanje, vaterpolo i skokove u vodu za Europu osnovane je 1926 Europska plivacka liga ( franc. Ligue Europeenne de Natation, LEN ) u sastavu te lige djeluje Komitet za skokove u vodu ( eng. European Diving Committee, EDC )

Skokovi u vodu sastoje se i dvije natjecateljske discipline: skokovi s elasticne daske visine 1m i 3m s ucvršcenog zaletišta na tornju visine 5m, 7.5m i 10m. Skokovi mogu bitioko poprecne osi tijela – izvode se sa ili bez okretaja, te oko uzdužne osi tijela – izvode se vijci (od pola do tri vijka).

Skokovi su podjeljeni u šest grupa:

•  skokovi naprijed

•  skokovi natrag

•  uzvratni skokovi

•  povratni skokovi

•  skokovi s vijcima

•  skokovi iz stoja na rukama

 

VATREPOLO ( eng. water-polo, franc. water-polo, njem. waserball ) sportska ekipna igra loptom u vodi, kojoj je krajnji cilj postizanje pogotka u vrata protivnicke ekipe.

Iz plivanja se 1869 u Velikoj Britaniji zahvaljujuci nastojanjima sportskih strucnjaka, da se u tada u vec jednolican program plivackih natjecanja unese više živosti, pojavila sportska igra preteca VATERPOLA.

 

Počeci vaterpola u Engleskoj

Utakmica koja je tada odigrana vrlo je malo nalikovala na današnju igru, ali je pobudila veliki interes. Igru su nazvali foot – ball in the water ( « nogomet u vodi » ). Godinu dana kasnije Londonski plivacki savez ( London swimming Association ) formira posebnu komisiju sa zadatkom ,da izradi pravila igre. U pokušajima brže popularizacije ove nove igre, znacajnu je ulogu odigrao veslacki klub Bournemouth , koji je 1876 odredio velicinu igrališta od 50 jardi i po 7 igraca jedne ekipe , glavnog suca i dva linijska suca . Buduci da je igralište bilo bez vrata, zadatak je i graca jedne ekipe bio da loptu polože na splav protivnicke ekipe.

Prva pravila vaterpolo igre izdao je Wiliam Wilson 1876 u Glasgowu , gdje se na rijeci Dee odigrala prva utakmica , u kojoj su po prvi put omedene granice igrališta. Pravila propisuju vrata; igraci se ne smiju odupirati od dna igrališta , hvatati i bacati loptu sa dvije ruke , a pogodak se priznaje onda kada lopta citavim svojim obujmom ude u vrata.

Prema pravilima iz 1883 utakmica traje 20min. U Evropi se vaterpolo pjavljuje 1894, i to najprije u Njemackoj, a zatim u Austriji, Belgiji, Francuskoj i Madarskoj.

Od 1900 vaterpolo se neprestano ( osim 1904 ) nalazi u programima OI. Prvo EP održano je 1926 u Budimpešti, a SP održano je prvi put u Beogradu 1973.

U razvoju vaterpola kao sportske igre pravila su se cesto orala mijenjati, jer su nerijetko sutavala dinamicnost i brzinu akcija. Važna promjena u tom smislu donesena je 1950 ukidanjem clana pravila, koji je zabranjivao slobodno kretanje igraca u tzv «mrtvom vremenu» (igraci su morali ostati na mjestu u trenutku prekida igre-zvižduka suca). Igra od tada postaje znatno brža i dinamicnija, pa u njoj brzi i pokretljivi igraci narocito dolaze do izražaja. Prema pravilima iz 1961 igra traje 4 × 5 min, s odmorom od 2 min izmedu svake cetvrtine igre; dopušta se izmjena igraca poslije pogotka ili za vrijeme odmora, izmedu pojednih cetvrtina igre. Pravila su se tijekom godina mijenjala nekoliko puta 1967, 1969, 1977 kada se odlucuje da pravila vaterpola sadrže 23 clana.

Igralište za vaterpolo

 

  Različiti načini izvođenja udaraca

VESLANJE ( eng.rowing, franc. l ¢ aviron, njem. Rudersport, tal. canottagio ) vrsta sporta na vodi gdje se camci pokrecu veslima.

Vještina veslanja ili plivanja camcem po vodi potekla je iz životne nužde. U borbi za opstanak covjek je vrlo rano upoznao balgodati vode, koja mu je pružala hranu i gasila žed, pa je tražio svoja staništa pored rijeka, jezera i mora. Nitko ne zna kada i gdje se covjek prvi put odlucio na takav put i kakvo mu je bilo prvo « plovilo ». No prvo pravo « plovilo » nastalo je onda kada je covjek prvi put izdubio deblo ili povezao snop trske ili svežanj pruca, da bi plovio vodom. No, naravno proteklo je mnogo vremena dok su se izgradili pravi brodovi kakvi su se mogli vidjeti na slikama i crtežima na antickim, egipatskim, haldejsko-vavilonskim i egejskim spomenicima ili grobnicama gdje su predstavljani kao kao modeli.

Egipatski veslaci, grobnica Pathhotep

Vještina plovidbe i brodogradnje je stara i univerzalna. Ona je covjeku otvorila mogucnosti materijalnog i kulturnog razvitka. Prve velike poznate civilizacije bile su u znatnoj mjeri pomorske i upravo su zbog toga veoma utjecale jedna na drugu.

Egipatski brod iz doba faraona

Veslanje kao igra i sport takoder su vrlo starog porjekla. Covjekov nagon za igrom i nadmetanjem našao je na vodi idealnu takmicarsku stazu. Narodne veslacke «igre» iz prastarih vremena sacuvale su se u obliku svetkovina na vodi. Iz veslackih takmicenja u obicnim camcima izmedu obicnih vještina pomoraca , malo po malo se razvilo i tzv. sportsko veslanje. Sa usavršavanjem camaca i vesala, veslanje se potpuno izdiferenciralo i po svom karakteru i to na narodno i sportsko veslanje , a ovo posljednje se dijeli na veslanje u užem smislu u tzv. klasicno ili akademsko po uzoru na veslanje u kajacima i kanu-camcima.

Veslanje kao takmicarski sport dobiva neviden polet i širi se po citavom svijetu, najprije po anglo-saksonskim prekomorskim zemljama, SAD, Kanadi, Južnoj Africi i Australiji, a zatim i po Evropi.Tako je 1834 godine u New Yorku osnovano je i prvo udruženje veslackih klubova, prvi veslacki savez na svijetu – Casatle Garden Amateur Boat Club Association – «da gaji sportsko veslanje za takmicenje i zabavu», u kojem je bilo uclanjeno 9 clanova.Na Evropski kontinent veslacki sport su donijeli engl.trgovci 1836, i to najprije u Hamburg ( Rowing Club na Alsteru.) Nekoliko mjeseci kasnije osnovan je i prvi njemacki klub – Der Hamburger Ruderclub ( koji i danas postoji ) – a 1844 priredena je i prva regata na kojoj je sudjelovalo 36 camaca u 7 trka. Usporedno s razvojem veslackih klubova i takmicenja išlo je i usavršavanje gradnje sportskih camaca i tehnike veslanja. Sve bolji nacin veslanja iziskivao je brže, lakše i prikladnije camce i vesla.

 

MJERE REGATNIH CAMACA S OPREMOM BEZ VESALA:

 

Tip camca

Dužina u m

Širina u cm

Težina u kg

 

Samac

7.5 - 8.0 m

27 – 36 cm

12 – 15 kg

Dvojac bez kormilara

10 m

35 – 45 cm

40 kg

Dvoj sa kormilarom

10 – 10.5 m

35 – 45 cm

42 kg

Dvojac na parice

10 m

35 – 45 cm

42 kg

Cetverac bez kormilara

12 – 13 m

50 – 54 cm

52 – 56 kg

Cetverac sa kormilarom

12 – 13 m

50 – 54 cm

54 – 56 kg

Cetverac na parice

12 – 13 m

50 – 54 cm

54 – 56 kg

Osmerac

18 – 19 m

56 – 60 cm

100 – 116 kg

 
 

 

OL I M P I J S K E I G R E

 

HELSINKI 1952.

 

Veslanje-zlatno odlicje

Vatrepolo-srebrno odlicje

 

 

1. Duje Bonacic

1. Juraj Am š el

2. Velimir Valenta

2. Zdravko Kova c i c

3. Mate Trojanovic

3. Veljko Bakašun

4. Petar Šegovic

4. Ivo Štakula

 

5. Ivica Kurtini

 

6. Zdravko Ježic

 

7. Lovro Radonjic

 

8. Marko Brajnovic

 

9. Vladko Ivkovic

 

MELBOURNE 1956. TOKIO 1964.

 

Vaterpolo - srebrno odličje

 

1 . Juraj Am š el

2. Zdravko Kova c i c

3. Ivo Cipci

4. Hrvoje Kacic

5. Marijan Žuželj

6. Zdravko Ježic

7. Lovro Radonjic

8. Tomislav Franjkovic

 

 

Vaterpolo-srebrno odlicje

 

1. Ivo Trumbic

2. Vinko Rosic

3. Zlatko Šimenc

4. Ante Nardeli

5. Ozren Bonacic

6. Frane Nonkovic

7. Karlo Stipanic

 

MEKSIKO 1968.

 

Plivanje - zlatno odli c je

Plivanje - srebrno odli c je

 

 

1. Đurda Bjedov

1. Đurda Bjedov

 

MONTREAL 1976.

 

Kajak - zlatno odlicje

Kajak – broncano odlicje

 

 

1. Matija Ljubek

1. Matija Ljubek

 

MOSKVA 1980

 

Veslanje – broncno odlicje

Vatrepolo – srebrno odlicje

 

 

1. Duško Mrduljaš

1. Luka Vezilic

2. Zlatko Celent

2. Damir Polic

3. Josip Reic

3. Zoran Roje

 

4. Milivoj Bebic

 

5. Boško Lozica

 

LOS ANGELES 1984.

 

Kajak - zlatno odličje

Kajak – srebrno odlicje

 

 

1. Matija Ljubek

1. Matija Ljubek

 

Vaterpolo - zlatno odličje

 

1. Deni Lušic

2. Božo Vuletic

3. Veselin Đuho

4. Zoran Roje

5. Milivoj Bebic

6. Perica Bukic

7. Goran Sukno

8. Tomislav Paškvalin

 

SEOUL 1988. ATLANTA 1998

 

Vaterpolo – srebno odlicje

 

1. Maro Balic

2. Perica Bukic

3. Damir Glavan

4. Igor Hinic

5. Vjekoslav Kobešcak

6. Joško Krekovic

7. Ognjen Kržic

8. Dubravko Šimenc

9. Siniša Školnekovic

10. Ratko Štritof

11. Renato Vrbicic

12. Zdeslav Vrdoljak

 

Vaterpolo – zlatno odlicje

1. Mislav Bezmalinovic

2. Perica Bukic

3. Veselin Đuho

4. Deni Lušic

5. Tomislav Paškvalin

6. Renco Posinkovic

7. Dubravko Šimenc

 

 

SYDNEY 2000.

 

Veslnje – broncano odlicje

 

1. Igor Francetic

2. Tihomir Frankovic

3. Tomislav Smoljanovic

4. Nikša Skelin

5. Siniša Skelin

6. Krešimir Culjak

7. Igor Boraska

8. Branimir Vujevic

9. Silvijo Petriško

 

Hrvatski osmerac u sastavu Igor Francetic, Tihomir Frankovic, Tomislav Smoljanovic, Nikša Skelin, Siniša Skelin, Krešimir culjak, Igor Boraska, Branimir Vujevic i kormilar Silvije Petriško osvojio je broncanu olimpijsku medalju u izuzetno teškoj konkurenciji. 
Splitsko-zadarsko-zagrebacka posada postigla je najveci uspjeh hrvatskog veslanja na Olimpijskim igrama i to samo nakon cetiri mjeseca zajednickog veslanja i minimalnih ulaganja u odnosu na ostale camce u finalu.  Bronca je u ovakvoj konkurenciji cudo jer od svih finalista jedino hrvatski osmerac nije, do Sydneya, imao medalju s velikih natjecanja.

 

NAŠ NAJUSPJEŠNIJI PLIVAC……GORDAN KOŽULJ
   

Gordan Kožulj proplivao je u petoj godini, na bazenu u Danicicevoj u zagrebackom kvartu Trešnjevka. Sestra Martina išla je u školu plivanja, a buduci da se Gordanov vrtic "Marijan Cavic" nalazio u blizini bazena, roditelje Anu i Mirka nije trebao puno nagovarati u svojoj želji da joj se pridruži. Vec s devet godina Gordan je poceo obarati rekorde bivše Jugoslavije u najmladim kategorijama, u jednom trenutku, osim u prsnom stilu bio je vlasnik najboljih vremena u svim disciplinama. 1991. upisao se u X. Prirodoslovno - matematicku gimnaziju, a iste je godine prvi put ušao u reprezentaciju Hrvatske, ciji je i danas clan.

Prvi veci uspjeh u karijeri zabilježio je 1993. godine na Juniorskom prvenstvu Europe u Istanbulu, gdje je u B finalu na 200 metara ledno osvojio prvo mjesto. Godinu dana poslije na Europskom prvenstvu u 25 - metarskim bazenima u norveškom Stavangeru osvojio je broncu u štafeti. 1996. kao 20 - godišnjak nastupio je na Olimpijskim igrama u Atlanti, a te je godine odlukom predsjednika Republike dr. Franje Tudmana za posebne zasluge u sportu odlikovan Redom Danice Hrvatske s likom Franje Bucara.

1997. Gordan je na Mediteranskim igrama u talijanskom Bariju na 100 metara ledno doplivao do drugog mjesta, a kao njegov najvrijedniji rezultat u 1998. valja izdvojiti pobjedu na Otvorenom prvenstvu SAD - a u Minneapolisu na 200 metara ledno. Uslijedile su potom godine prepune uspjeha, vrhunskih rezultata i medalja.

VRH