Home

SEMEP 2007.

  
               

Semep je UNESCO-ov program za zaštitu Mediterana. Svrha mu je da učenici uoče koliko je vodeni prostor uništen i što oni mogu učiniti na njegovoj obnovi. Ove godine održana je 9. Ljetna škola SEMEP-a od 10.-17. srpnja sa temom “PUČINSKI OTOCI JADRANA”. Sudjelovalo je oko 20 škola iz cijele Hrvatske, a među njima i naša škola, a predstavljali su je učenici trećeg razreda gimnazije:Marin Baničević i Nikolina Tomas pod vodstvom prof. Dubravke Cetinić. Oni su ove godine zajedno s ostalim članovima SEMEP-a naše škole prikupili i obradili priče i legende našeg otoka, preveli ih na engleski te ih objavili u maloj knjižici, a na Visu su prikazali metodologiju nastanka te knjige.

 Stigli smo 10. srpnja oko podne, smjestili se u hotelu, razgledali Komižu i upoznali se s ostalim sudionicima SEMEP-a.   Navečer smo otišli na otvaranje Ljetne škole i predavanje Irene Radić Rossi- “HRVATSKA-DUŠA MEDITERANA”.

 Sutradan smo rano ustali i odmah nakon doručka otišli na radionicu ANIMACIJA-FLASH gdje smo učili kako napraviti flash animaciju.

Svi učenici bili su podjeljeni u 6 grupa i svaka grupa morala je proći kroz još 6 radionica na kojima smo svašta korisnog i zanimljivog naučili.

 

·                    S. Perković: POMORSKA TRADICIJA

·                    J. Jovanović: DUPINI

·                    D. Tokić: PODMORJE KAO MOTIV

·                    D. Šerman: MORA I OCEANI

·                    M. Kezele: MORE U PJESNIŠTVU

·                    Alfirević Španjić: SEMEP LIJEPOM NAŠOM

 

Prije ručka imali smo još jedno predavanje: Jelena Jovanović- DUPINI.Poslijepodne su započela izlaganja učenika. Nakon izlaganja imali smo večeru, a zatim predavanje Tee Katunarić: ARHEOLOŠKA  ISTRAŽIVANJA  PALAGRUŽE.

 Trećeg dana Ljetne škole imali smo otprilike isti program kao i dan prije: ujutro radionice koje nismo prošli prethodni dan, zatim predavanje darka Tokića- PODMORSKA FOTOGRAFIJA, a nakon ručka izlaganja učenika. Tog dana smo i mi izlagali.

 Sutradan smo rano ustali jer nas je čekao cjelodnevni izlet na Biševo. Tamo smo posjetili prelijepu Modru špilju, a zatim otišli na obližnju pješčanu plažu gdje smo se kupali, sunčali, igrali picigin....

Pri povratku iz Biševa posjetili smo Ribarski muzej u Komiži. Navečer smo odslušali predavanje Jasne Antolović: PODMORJE PUČINSKIH OTOKA. To nam je bila posljednja večer na Visu pa smo ju isoristili za oproštajno tulumarenje.

 Ujutro smo iz Komiže išli u Vis, tamo posjetili još jedan muzej, a nakon toga se pozdravili sa svima i krenuli kući u nadi da ćemo opet posjetiti taj predivni otok.
               
               
               
               
               
         

 

METODOLOGIJA NASTANKA KNJIGE

 

Jedan naš stariji sumještanin ispričao nam je priču o sredozemnoj medvjedici i ta priča nas je potakla da počnemo sakupljati još priča i legendi koje su se godinama prenosile usmenom predajom u našem mjestu i okolici, te ih zapisati kako one nebi ostale zaboravljene.

 

Loveći ribu ljudi su ugledali sredozemnu medvjedicu kojoj je daska bila privezana za peraju pa nije mogla plivati. Ljudi su joj pomogli, odvezali ju. Na tom mjestu su bacili mreže i sutradan našli prepune mreže ribe. Vjerovali su kako im je morska medvjedica donijela sreću.

 

Svatko od nas dobio je zadatak da dozna što više takvih legendi i snimi ih sa diktafonom.Razgovarali smo sa mnogo starijih ljudi i molili ih da nam ispričaju neke priče i legende iz prošlosti, no često smo nailazili na odbijanje jer neki stariji ljudi još uvijek vjeruju u razne kletve i ne žele ih niti spominjati kako ih ne bi izazvali. Zbog toga smo morali koristiti razne metode da bismo nešto doznali i snimili. Prikupili smo mnogo priča iz našeg mjesta i okolnih mjesta.

No, pojavio se problem jezika. Naime, ni mi sami nismo mogli razumijeti dosta toga što su nam pričali jer stariji ljudi pričaju već zastarijelim dijalektom pa smo trebali uložiti mnogo muke i truda da bismo sve razumjeli. Nismo se mogli odlučiti hoćemo li pisati književnim hrvatskim jezikom ili dijalektom. Na dijalektu bi priče zadržale svoj originalni sjaj, ali tada bi bilo potrebno napisati i rječnik, što nam tada vrijeme nije dopuštalo pa je većina priča napisana književnim jezikom, a samo neke su ostale na dijalektu. Kad smo prikupili sve priče, preveli ih na književni jezik, dosjetili smo se kako bi možda i neki stranci željeli čitati naš rad pa smo odlučili sve naše priče prevesti i na engleski jezik. Nakon mnogo truda dobili smo dvojezičnu zbirku priča i legendi iz našeg kraja. Nažalost, neke priče nismo uspjeli dovršiti pa one nisu objavljene u našoj knjizi, ali se nadamo da ćemo je s vremenom sve više proširivati i nadopunjavati.

  

Zasada u knjizi su objavljene:

·        Legenda o štringama

·        Legenda o vilama

·        Najjači čovjek na otoku Korčuli

·        Legenda o podrijetlu broja milijun

·        Čudo u konobi

·        Legenda o nazivu otoka Korčule

·        Legenda o Svetoj Vinčenci

·        Legenda o kletvi

·        Legenda o tencima

  

PROTAGONISTI NAŠIH PRIČA

 

  • Najčešće spominjani likovi bile su štringe za koje se vjerovalo da su žene sa nadprirodnim moćima

 

  • Također smo često čuli o vilama i njihovoj zamamnoj ljepoti, obredima i čarima

 

  • Tenci su bili posebna vrsta mrtvaca koji zbog nekog neoproštenog grijeha nisu mogli dobiti duševni mir pa su noću plašili i one najhrabrije

 

 PONEŠTO O KLETVAMA

 

  • “ZLO OKO”- osoba koja samim pogledom baca kletvu kojoj se teško oduprijeti
  • KLETVA GLADI I ŽEĐI – štringe su često na malu djecu bacale kletvu zbog koje bi djeca danima osjećala neutaživu glad i žeđ, ma koliko jeli ili pili
  • KLETVA BOLI I VJEČNE PATNJE- najgora kletva koja je često zahvaćala ubojice i cijelu njihovu obitelj onemogućujući im duhovni mir nakon smrti bez oprosta grijeha

 

 NAČINI OSLOBAĐANJA OD KLETVI

 

Da bi provjerili je li netko uklet bilo je potrebno izgoriti česvinu i 3 ukradena cvijeta iz različitih dvorišta te nastali ugnjev staviti u blagoslovljenu vodu; ako on potone, osoba je ukleta te ju je bilo potrebno mazati vodom u kojoj je plutao ugnjev kako bi je oslobodili kletve.

 

Najčešći osloboditelji od kletvi bili su svećenici.

U našem kraju najpoznatiji bili su don Visko i don Zakarija koji su molitvom uklete ljude spašavali od prokletstva i liječili svakojake bolesti.

 

POSTIGNUĆA OVOG PROJEKTA

 

Radeći na ovom projektu otkrili smo jednu potpuno drugačiju stranu naše kulturne baštine. Upoznali smo se sa nekadašnjom svakodnevnicom naših predaka, njihovim vjerovanjima i pogledima na svijet te smo uspjeli sačuvati mnogobrojne skoro zaboravljene priče i legende iz naše povijesti kije su se godinama prenosile usmenom predajom.