U petak, 22.listopada, ucenici Srednje škole Blato u prostorijama škole pripremali su se za degustaciju lumblija u nedjelju (24.listopada) ispred župne crkve Svih Svetih. Svi su došli sa ciljem da im lumblije budu najbolje i da se dobro zabave. Zabave je bilo, ali i truda i muke oko miješenja. Najviše vike i galame bilo je oko pospremanja jer brašna, kvasa i šecera je bilo posvuda, ( ipak smo mi kuhari pocetnici) , ali da nas pouce, sa nama su bile i naše profesorice koje su nam davale savjete i pomagale nam. Kada su sve lumblije bile zamijesene odnijeli smo ih našim kucama da ih ispecemo, te tako fine i ukusne bile su spremne ze degustaciju.

Za umijesiti LUMBLIJU bilo nam je potrebno:

1 kg brašna, 10 dkg kvasa, 30 dkg šecera, 10 dkg prženih, izrezanih badema, 5 dkg groždica, korica od limuna i narance, 1 kesica cimeta , ½ žlicice mljevenih karanfilica, 1 ribani muškatni orašcic, oko 1 dcl ulja (rastopljeni margarin), 1 cašica varenika , 1/3 bocice ekstrakta za lumblije, 1 cašica ruma , malo rakije od ruža, 2 vanilin šecera, malo soli razmutiti u vodi .

Sve smo dugo mijesili. Stavili smo u pecnicu na 50° C oko jedan sat se dizalo ( pokriveno krpom). Nakon što se diglo za 2/3 premijesili smo. Napravili smo 3 hljepcica i opet stavili da se dižu (oko ½ sata). Stavili smo ih peci u toplu pecnicu na 175° C i pekli oko 45 minuta. Ispecene lumblije smo premazali varenikom i pošecerili krupnim šecerom.

Ispred župne crkve, na plokati našli smo se ponovno svi kako bi drugima pokazali koliko smo se trudili i što smo naucili. Svatko je uredio stol po svome ukusu. Tu je osim lumblija bilo i rogaca, mindula, mandarina, šipaka... svega onoga što nam jesen poklanja, a mnoštvo cvijeca našim stolovima dalo je prekrasne boje. Nakon blagoslova kojeg nam je svima udijelio blatski župnik, degustacija je mogla poceti u miru. Primali smo mnoge komentare od starijih i iskusnijh ljudi, od onih koje smo s osmjehom prihvatili,do onih obeshrabljujucih koje smo spretno zanemarili. Kada je sve bilo gotovo, zadovoljni smo pospremali stolove na kojima nije ostao niti komad od icije lumblije, te smo se ponosni uputili kucama radosni što smo naucili nešto što su zapocele naše prabake...