Ovih dana u Blatu i široj okolici zamirisale su lumblije, blagdanski kolač koji se tradicionalno čini i tijekom blagdana Svih svetih već puna dva stoljeća spravlja u Blatu. Vrijedne blatske bake, majke i domaćice, mjesne pekarnice, a posljednjih godina i učenici Osnovne i Srednje škole Blato redovito svake godine pripremaju blagdanski kolač lumbliju,  čime časte svoje ukućane, rodbinu, prijatelje, poznanike i brojne goste koji tijekom blagdana Svih svetih pohode i posjećuju  Blato i svoje najmilije. Također, to je i prigoda za usporedbu; čije su lumblije ljepše, kvalitetnije i slađe, čije su  lumblije „bo'je uzašle“, čije lumblije imaju ukusnije i pikantnije začine i mirodije, jesu li bo'je Pavotove ili Caketove lumblije (dvije pekarnice u Blatu)? Iako je lumblija izvorni i autohtoni starinski blatski kolač i „proizvod“, ona je uslijed iseljavanja Blaćana i udaje Blajki  u susjedna mjesta i gradove tijekom proteklih godina i desetljeća prenijeta i u druge sredine gdje je nastavljena tradicija njene izrade.

 Inače, lumblija se u Blatu priprema već skoro 200 godina, a priča o njenom  nastanku seže u doba Napoleona. Tako, kada je Napoleon  osvojio Dalmaciju i ukinuo Dubrovačku Republiku, francuska vojska je zaposjela otok Korčulu. Otok je tada pripojen Kotaru Dubrovnik, te upravo tada odredio budućnost otoka Korčule kroz pripadnost i razvoj uz jedan od najljepših gradova svijeta – Dubrovnik. Francuska  vladavina u Dalmaciji trajala je devet godina. 1811. godine otok Korčula prelazi u ruke Engleza, a grad Dubrovnik tri godine poslije. Priča  koja i danas prati ritual spravljanja lumblije govori o ljubavi dvoje mladih, koji su se silom prilika morali rastati. Dakle, radi se o ljubavi  između francuskog vojnika-pekara i mlade Blajke. Kako to obično biva, rodila se ljubav koja je morala biti prekinuta. Odlaskom francuske  vojske, odlazi i vojnik-pekar i na rastanku svojoj dragoj poklanja kolač izgovarajući "n'ublie" (ne zaboravi). Vojnik je otišao, otišla je  francuska vladavina, mlada Blajka i njeno ime utopili su se u nebrojenim ljubavnim pričama, ali je kolač lumblija ostao kao spomen. Onako kako je djevojka čula izgovorene riječi "n'ublie", njoj su zazvučale kao lumblija, ali je poruka bila jasna i nije postojala nikakva jezična barijera.

Od toga doba, lumblija se u Blatu spravlja od posebnih sastojaka i začina (badem, orah, suhice, naranča, limun, varenik...), koji se počinju  pripremati i sakupljati u ljeto. Vrijeme kada se lumblija peče je doba sjećanja na najmilije, početkom studenog. Po tome je održala svoje značenje  u početnom obliku, sjećanje i veza s voljenom osobom, a danas često znači i vezu sa rodnim krajem. Poznat je veliki egzodus Blaćana u zemlje  Južne Amerike i Australiju. Te su veze do danas ostale vrlo jake, pa su proteklih godina često puta blatskim iseljenicima diljem svijeta stizali  paketi iz rodnog kraja u kojima su bile lumblije, smokve i ostali domaći proizvodi. Lumblije se redovito poklanjaju rodbini, susjedima i prijateljima.

 "Ne zaboravi me" poruka je koja se svake godine šalje i dugo, dugo traje. Naime, zbog svojih sastojaka lumblija je trajni kolač koji, što je stariji, to je ukusniji. Lumblija je poveznica francuske i hrvatske kulture i tradicije kroz gastronomski unikat. Lumblija iz same sebe crpi priču o tradicionalnom načinu otočkog življenja, o biljnim kulturama i utjecaju prirode kroz jedinstven proizvod, potom gradi sliku o povijesnom trenutku, okružju i načinu života Korčule i Dubrovnika, uza se  veže romantičnu ljubavnu priču ... (Dinko OREB)

LUMBLIJA

 TUKA PARIĆAT:                                     3 kg MUKE

80 dkg CUKARA

20 dkg KVASA

2 ROZE MUSĆADE

2 KESICE KANELE

10 KARTELA VANILIN CUKARA

2 dkg ANIŽA

20 dkg POPRŽENIH MINDULA I ORAHA,SUHICE OD GROZJA PO ŽELJI

1 BOČICA EKSTRATA

1 ĆIKARA UJA

1 ĆIKARA VARENIKA

5 dcl RUMA

2 ZLICE RAKIJE

MALO SOLI RAZMUĆENE U MLAKOJ VODI

LEMUN

PARIĆAVANJE: