Home |
|
||||
Ovih dana u Blatu i široj okolici zamirisale su lumblije, blagdanski kolač koji se tradicionalno čini i tijekom blagdana Svih svetih već puna dva stoljeća spravlja u Blatu. Vrijedne blatske bake, majke i domaćice, mjesne pekarnice, a posljednjih godina i učenici Osnovne i Srednje škole Blato redovito svake godine pripremaju blagdanski kolač lumbliju, čime časte svoje ukućane, rodbinu, prijatelje, poznanike i brojne goste koji tijekom blagdana Svih svetih pohode i posjećuju Blato i svoje najmilije. Također, to je i prigoda za usporedbu; čije su lumblije ljepše, kvalitetnije i slađe, čije su lumblije „bo'je uzašle“, čije lumblije imaju ukusnije i pikantnije začine i mirodije, jesu li bo'je Pavotove ili Caketove lumblije (dvije pekarnice u Blatu)? Iako je lumblija izvorni i autohtoni starinski blatski kolač i „proizvod“, ona je uslijed iseljavanja Blaćana i udaje Blajki u susjedna mjesta i gradove tijekom proteklih godina i desetljeća prenijeta i u druge sredine gdje je nastavljena tradicija njene izrade. Inače, lumblija se u Blatu priprema već skoro 200 godina, a priča o njenom nastanku seže u doba Napoleona. Tako, kada je Napoleon osvojio Dalmaciju i ukinuo Dubrovačku Republiku, francuska vojska je zaposjela otok Korčulu. Otok je tada pripojen Kotaru Dubrovnik, te upravo tada odredio budućnost otoka Korčule kroz pripadnost i razvoj uz jedan od najljepših gradova svijeta – Dubrovnik. Francuska vladavina u Dalmaciji trajala je devet godina. 1811. godine otok Korčula prelazi u ruke Engleza, a grad Dubrovnik tri godine poslije. Priča koja i danas prati ritual spravljanja lumblije govori o ljubavi dvoje mladih, koji su se silom prilika morali rastati. Dakle, radi se o ljubavi između francuskog vojnika-pekara i mlade Blajke. Kako to obično biva, rodila se ljubav koja je morala biti prekinuta. Odlaskom francuske vojske, odlazi i vojnik-pekar i na rastanku svojoj dragoj poklanja kolač izgovarajući "n'ublie" (ne zaboravi). Vojnik je otišao, otišla je francuska vladavina, mlada Blajka i njeno ime utopili su se u nebrojenim ljubavnim pričama, ali je kolač lumblija ostao kao spomen. Onako kako je djevojka čula izgovorene riječi "n'ublie", njoj su zazvučale kao lumblija, ali je poruka bila jasna i nije postojala nikakva jezična barijera. Od toga doba, lumblija se u Blatu spravlja od posebnih sastojaka i začina (badem, orah, suhice, naranča, limun, varenik...), koji se počinju pripremati i sakupljati u ljeto. Vrijeme kada se lumblija peče je doba sjećanja na najmilije, početkom studenog. Po tome je održala svoje značenje u početnom obliku, sjećanje i veza s voljenom osobom, a danas često znači i vezu sa rodnim krajem. Poznat je veliki egzodus Blaćana u zemlje Južne Amerike i Australiju. Te su veze do danas ostale vrlo jake, pa su proteklih godina često puta blatskim iseljenicima diljem svijeta stizali paketi iz rodnog kraja u kojima su bile lumblije, smokve i ostali domaći proizvodi. Lumblije se redovito poklanjaju rodbini, susjedima i prijateljima. "Ne zaboravi me" poruka je koja se svake godine šalje i dugo, dugo traje. Naime, zbog svojih sastojaka lumblija je trajni kolač koji, što je stariji, to je ukusniji. Lumblija je poveznica francuske i hrvatske kulture i tradicije kroz gastronomski unikat. Lumblija iz same sebe crpi priču o tradicionalnom načinu otočkog življenja, o biljnim kulturama i utjecaju prirode kroz jedinstven proizvod, potom gradi sliku o povijesnom trenutku, okružju i načinu života Korčule i Dubrovnika, uza se veže romantičnu ljubavnu priču ... (Dinko OREB) |
|||||
U petak, 23. listopada 2008. godine, ucenici Srednje škole Blato u prostorijama škole pripremali su se za degustaciju lumblija u nedjelju (26 .listopada) ispred župne crkve Svih Svetih. Svi su došli sa ciljem da im lumblije budu najbolje i da se dobro zabave. Zabave je bilo, ali i truda i muke oko miješenja. Najviše vike i galame bilo je oko pospremanja jer brašna, kvasa i šecera je bilo posvuda, ( ipak smo mi kuhari pocetnici) , ali da nas pouce, sa nama su bile i naše profesorice koje su nam davale savjete i pomagale nam. Kada su sve lumblije bile zamijesene odnijeli smo ih našim kucama ispeci, te tako fine i ukusne bile su spremne ze degustaciju. | |||||
![]() |
![]() |
![]() |
![]() |
![]() |
![]() |
![]() |
![]() |
![]() |
![]() |
![]() |
![]() |
![]() |
![]() |
![]() |
![]() |
![]() |
![]() |
![]() |
![]() |
![]() |
![]() |
![]() |
![]() |
![]() |
![]() |
![]() |
![]() |
![]() |
![]() |
![]() |
![]() |
![]() |
![]() |
![]() |
![]() |
![]() |
![]() |
![]() |
![]() |
![]() |
|
LUMBLIJA
TUKA
PARIĆAT:
80
dkg CUKARA
20
dkg KVASA
2
ROZE MUSĆADE
2
KESICE KANELE
10 KARTELA VANILIN CUKARA2
dkg ANIŽA
20
dkg POPRŽENIH MINDULA I ORAHA,SUHICE OD GROZJA PO ŽELJI
1
BOČICA EKSTRATA
1
ĆIKARA UJA
1
ĆIKARA VARENIKA
5
dcl RUMA
2
ZLICE RAKIJE
MALO
SOLI RAZMUĆENE U MLAKOJ VODI
LEMUN
PARIĆAVANJE:
Posebno se podmisi kvas sa malo cukara,muke,mlika i pusti da se digne. Zatim se u muku stavu svi ostali sastojci, počne se misit uz polako dodavanje uzdignutog kvasa. Kad se sve dobro izmisi onda se polako dodaje varenik u kojemu se prin rastopi cukar. Treba dobro misit i to najmanje po ure. Potom se raščinu i oblikuju lumblije. Između svakog komada lumblije treba da bude komad robe da se ne prilipu. Kad uzajdu stavu se u toplu peć na umjerenoj temperaturi. Nakon što se ispeču namažu se varenikom. Kad lumblija upije varenik pospe se cukaron u kojega se doda vaelija. |
|||||