Pitate se zašto???

Evo ovako, nakon mukotrpnih rasprava i propalih odluka o mjestu našeg maturalnog putovanja, konačna odluka pala je na Španjolsku!

Krenuli smo 28. kolovoza iz Vela Luke trajektom u 14:00h za Split. U Splitu nas je dočekao naš vodič Srećko Reić J s Royal class autobusom (****) s kojim smo se dovezli do Zadra, gdje su nam se pridružili 43-ica nadobudnih dečki i jedna spomena vrijedna cura  iz Tehničke škole Zadar. Raspjevanu, ali nimalo muzikalnu noć smo proveli u autobusu vozeći se prema Francuskoj. Naše prvo odredište bilo je Monaco gdje nas je dočekala prava ironija!Svuda se moglo vidjeti kako Monacom upravljaju moćni i bogati ljudi,dok smo mi bili izmoreni i gladni,osim zadnjeg sjedišta koji je zdušno pojeo Ivaninu piletinu.Nakon razgledavanja Monaca,uputili smo se u Eze,malo mjestašce sa velikom tvornicom parfema.Iako nam je voditeljica,koja je govorila engleski kao da je ispala iz serije Alo Alo,opisala kako nastaju svi ti poznati mirisi,najbolji dio je bio isprobavanje i odabir parfema.Namirisani do lakta s različitim mirisima,zaputili smo se u Nicu,gdje smo i prenoćili.Do hotela,panoramski smo razgledali Nicu,još jedan prekrasan grad na Azurnoj obali.Nakon iscrpljujuće borbe tko će se prvi otuširati,konačno smo se sredili i otišli na večeru koju je naravno popratila pjesma i izvrsna zabava koju smo si sami priuštili.Te večeri smo još razgledali i glavni trg na kojem su se mogle naći razne atrakcije.

Sutradan,napustili smo Nicu i prva postaja toga dana bio nam je Cannes.Prolaskom kroz slavni bulevard,iako usred bijelog dana,osjećali smo se poput filmskih zvijezda.Doduše,nije bilo crvenog tepiha.Nakon grupne fotke,bilo je vrijeme da nastavimo naš put za Lloret del mar,naš dom sljedeća 4 dana.Te iste večeri,po rasporedu smo trebali pogledati flamenco show.Po dolasku u restoran,na stolu nas je čekao vrč sangrie,španjolskog aromatiziranog vina,boca šampanjca te nekakve odlične,ali čudne grickalice.Show je jednostavno bio odličan. Neki su čak i zaplesali na pozornici,a na kraju smo svi skupa zaplesali makarenu.Večer nam nije mogla bolje započeti,a Srećko nam je pripremio iznenađenje-F-Tours party!U disku Universe,uz puštanje hrvatske glazbe,rasplesali smo se i,što je najvažnije,jako smo se dobro zabavili.Neki su ostajali bez kisika dok su neki izmišljali nove plesove.Sve u svemu,bili smo zadnji koji smo napustili party.

Iduće jutro nam je bilo slobodno,što nam je dobro došlo da se ili konačno naspavamo ili razgledamo Lloret.Bilo kako bilo,u 13:00h smo krenuli prema Barceloni,koju je obilježio arhitekt Antonio Gaudi.Tako smo vidjeli njegovo impresivno djelo,crkvu Sagradu Familiu. Nakon njenog obilaska,čekao nas je obilazak parka Guell,još jednog Gaudijevog djela.Park je zapravo bio osmišljen kao stambena zona,ali je Gaudi dovršio samo dvije kuće,poznate još i kao kuće Ivice i Marice. Usputno smo pogledali i Olimpijski stadion,prije nego što ćemo se prošetati tim ogromnim gradom.Naravno,uz kip Kolumba,šetnjom kroz Ramblu,najdužu ulicu Barcelone,prolazeći kroz nekoliko trgova,došli smo do crkve sv.Eulalije,nakon koje smo se vratili natrag u Lloret.U Lloretu smo,nakon večere,ponovno izašli vani u poznati disko Hollywood,iako se mora priznati da je prvu večer ipak bilo bolje uz hrvatsku glazbu.

U utorak,1.9.,ustali smo vrlo rano,u 7:00h,jer smo trebali otići u PortAventura,odličan zabavni park.Mnogi od nas nikada nisu bili ni u jednom zabavnom parku,pa smo odmah pohrlili na prvu atrakciju. Najbolje (preporučujemo!) su bili Dragon Khan,vlak smrti koji vas tjera na vrištanje i Hurakan Condor tj.vrtoglavi slobodni pad sa 105m(vrištanje ne izostaje). Nakon 6h provedenih u PortAventuri,bez pravog odmora,poneki mokri od vodenih atrakcija,zaspali smo ko klade u autobusu.

Muzej Salvadora Dalija je bio zakazan za srijedu nakon ručka,oko 14:00h.Put u rodni grad Dalija,Figueres,je trajao otprilike sat i pol vremena.Jednostavno se morate oduševiti,čak i ako niste ljubitelj Dalija.Sama vanjština muzeja,kupola i jaja,vas prvo začude,a onda zadive.Dok prolazite kroz muzej,gledajući njegova djela,imate osjećaj da ga počinjete shvaćati pregledavajući dio njegove intime koju je on odlučio podijeliti s nama.To nam je ujedno bio i zadnji dan koji smo proveli u Lloretu,stoga smo za kraj otišli na još jedan fenomenalan F-tours party.

Sljedeći dan smo se morali spakirati i napustiti hotel do 12:00h,tako da smo prionuli na posao.Morali smo nekako ugurati u kovčeg silne suvenire i poklone koje smo nakupovali.Nakon ručka,oprostili smo se od našeg hotela "Eugenia" i Lloreta koji nam je nekako prirastao srcu.Tako smo krenuli prema Barceloni.U autobusu se vodila rasprava da li ćemo razgledati Montserrat,svetište crne Gospe,ili Nou Camp.Pogađate što smo izabrali?Sa 43 dečka u autobusu?Pogodili ste!!!Nou Camp je točan odgovor!Stadion FC Barcelone,koji ima impresivnu zbirku trofeja,je ipak bio pravi izbor. Svi smo se,naravno,jednostavno morali slikati sa tribinama u pozadini na kojima je pisalo "Mes che un club".Neki su masno platili priliku da se slikaju držeći pokal,drugi pak u FCBotigi originalne dresove ili šalove,zbog čega se kasnije jadikovalo u autobusu kada smo eure preračunali u kune.Poslije stadiona,imali smo tri sata slobodno.Srećko nas je ostavio na Rambli gdje smo mogli otići nešto pojesti i nešto kupiti.Oko 21:00h smo krenuli pogledati Magične fontane,našu posljednju atrakciju u Barceloni.To morate doživjeti.Spoj glazbe i boja i vode koje su pratile tu glazbu je bio spektakularan i imao je posebnu atmosferu koja nas je svih razdragala.U čudu smo gledali rasplesanu igru između vodoskoka i svima nam je bilo žao što smo morali otići prije završetka.Tada je krenuo oproštaj sa Barcelonom i polazak na aerodrom u Gironi.Doznali smo i tužnu vijest da se Srećko neće vratiti s nama nazad u Hrvatsku zato jer mora dočekati novu grupu maturanata.Kada je stigao i taj čas,počastili smo ga sa pjesmom,zagrlili ga i obećali si da ćemo se svakako opet vidjeti.Na aerodromu smo prvo morali predati kovčege,a onda smo morali čekati do našeg leta koji je polazio tek u 4:30h za Split.Pokušali smo spavati,ali jednostavno nismo uspijevali.Napokon je došlo vrijeme da krenemo u avion.Većina nas  nikada nije letjela avionom,pa je to nekima bio pravi doživljaj.Neki su se odmah vezali i do kraja leta su ostali skamenjeni na mjestu,dok smo neki napokon zaspali iako ne predugo jer je let trajao sat i pol.Letjeli smo na prosječnoj visini od 10 000 m(pitanje:što je onda natprosječna visina?).Kada smo sletjeli u Split,dočekao nas je strahovito čudan,ali pomalo i smiješan prizor.Carinici su nosili maske preko lica i kirurške rukavice zbog „svinjske“ gripe(!).Čekanje da se naši kovčezi pojave na pokretnoj traci,dali su nam još malo vremena da provedemo sa Zadranima prije nego se i s njima oprostimo.U Splitu smo proveli još neko vrijeme dok nismo otišli na trajekt koji nas je vratio na naš mali otok.

Eto,ovo je samo mali dio svih naših doživljaja na ekskurziji jer kad bismo vam ih svih prepričali,ne bismo stali do duga.No jedno vam možemo reći,ovo je bio najbolji izlet na koji smo išli u cijeloj srednjoj školi,pa čak i u cijelom našem školovanju!