07.09.2012

Započelo je naše putovanje u Barcelonu. Krenuli smo brodom iz Vela Luke u poslijepodnevnim satima. Već na brodu je zavladala vesela atmosfera,  a još više se podigla u večernjim satima  u vožnji prema Italiji.

08.09.2012

Ujutro dolazak u nepoznato mjesto u Italiji. Pauza pola sata za doručak i kavu. Nažalost zbog incidenta noć prije i kašnjenja prelaska granice Hrv-Slo,morali smo preskočiti razgledavanje Verone. Stigli smo u Genovu oko 11 sati i nekoliko sati razgledavali znamenitosti tog predivnog grada među kojima su najznamenitije katedrala ˝San Lorenzo˝ i Kolumbova rodna kuća. Imali smo sat vremena slobodno za kupnju suvenira i ručak. Oko 5 smo se ukrcali na naš brod koji nas je prebacio do Barcelone. Uživajući na palubi uz zalazak sunca i ljepotama Azurne obale vrijeme je brzo prošlo. Navečer je atmosfera porasla. Uz dobru atmosferu i pravu ekipu stvorili smo pravi mali privatni tulum. U kasnim satima,iscrpljeni,otišli smo na spavanje te se probudili u Barceloni,gdje je naše uzbuđenje još više poraslo.

09.09.2012

Nakon duge i zabavne vožnje u brod u iz Genove dolazimo u  Barcelonu u jutarnjim satima , te nakon kratke provjere dali su svi na broju odma krećemo radno , krećemo u obilazak grada kroz koji nas je vodio nas vodič Marko Rubić posjećujemo mnoge znamenitosti Barcelone kako sto su:                         Sagrada familia, Park Guell, Arc de Triomph, Placa Cataluna, Casa Batllo, Casa Mila, Avenida Diagonal,  Placa Espana, Montjuic, Palau d'esports Sant Jordi, Kolumbov spomenik.Nakon cjelodnevnog i zamornog razgledavanja  u večernjim satima krećemo prema Lloret de Maru gdje dolazimo u naš hotel.Nakon kratkotrajnog odmaranja u hotelu od nekoliko sati  spuštamo se u predvorje hotela i krećemo prema disco clubu Hollywood gdje provodimo odlično vrijeme do kasnih jutarnjih sati.

10.09.2012

Doručak.Jutro u Lloretu je bilo namjenjeno razgledavanju tog grada .Popodne je pak bilo iskorišteno za upoznavanje Barcelone u pratnji vodiča Marka. Panoramska vožnja te poneka stajanja su obuhvaćala razgledavanje između ostalog i Sagrade familie,šetnjom kroz Ramblu,najdužu ulicu Barcelone,Placa del Rei,Katedrala Sv.Križa,Palau de la Generalitat,Nou Camp,Placa del Rei te Kolumbova spomenika. Večer nam je donijela odlazak na uistinu čarobne Fuentas Magica,gdje smo vidjeli svirajuće i svjetleće fontane koje su nas oduševile i svima nam je žao što smo morali ići prije završetka te odlazak na Flamenco show.U kasnim satima dolazimo u hotel,na brzinu večeramo te izlazimo u disco Universe na zajednicki F-tours party gdje smo se zabavljali do ranih jutarnjih sati.

11.09.2012.
Puni avanturističkog duha, a željni novih izazova i adrenalina u jutarnjim satima uputili smo se u Port Aventuru, najposjećeniji tematski park u Španjolskoj. Oni malo odvažniji okušali su Furius Baco, Dragon Khan, Shambhala, slobodni pad… Malo manje hrabri zabavu su pronašli u vožnji autom i brodom, jahanjem na konjiću i drugom. Slobodno vrijeme u parku brzo je prošlo. Mokri, raščupani, izmoreni, neki sa grčem u želudcu nakon nezaboravnog dana krenuli smo natrag u Lloret. Na povratku u autobusu je vladao žamor pozitivnih dojmova.

12.9.2012.
Nakon cijelo noćnog plesa imali smo slobodno jutro. Neki su ga iskoristili za spavanje, neki za razgledavanje Lloreta, a neki za kupanje na plaži. Lloret, plaža, a i hotelski krevet su nas oduševili. Nakon 12:30 nastala je strka u sobama i restoranu hotela ˝Flamingo˝ jer je ukrcavanje u autobus bio u 13:30. U autobusu je zavladala vesela atmosfera i pričanje doživljaja. Imali smo panoramsku vožnju kroz ulicu ˝Nesklada˝, Antonia Gaudia. Nakon toga su neki krenuli u shopping, a neki s vodičem Markom u ˝Sagrada Familia˝ crkvu A.Gaudia. U predvečernjim satima smo se našli kraj Columbovog stupa i zaputili se prema hotelu. U autobusu su padali dogovori za večernji izlazak i cijelu noć je bilo ČAGA, ČAGAA, PAAARTY, PAAARTYYY!!    

13.09.2012.

Nakon burne i neprospavane noći, bližio se polazak prema sljedećoj destinaciji – Francuska. Maksimalno smo iskoristili zadnju večer u Lloretu ludo se zabavljajući. Ukrcali smo se u autobus i s tugom napustili Lloret de Mar.Sljedeća postaja je bio Figueres-dom poznatog španjolskog slikara Salvadora Dalija.Nakon što smo razgledali muzej,nastavili smo naše putovanje prema Cannesu.Sjediti u autobusu je bilo naporno i neudobno,ali poneka pjesma koja se zapjevala znala je ublažiti našu muku.Napokon smo došli u Cannes u večernjim satima.Večera nam se svidjela svima,ali nas je hotel razočarao.Svi smo imali velika očekivanja nakon hotela Flamingo u Lloretu,ali Etap je bio daleko od toga.Izgledao je kao hotel s jednim krakom zvijezde kako bi rekao naš legendarni vodič Marko.Večer smo proveli razgledavajući Cannes i zabavljajući se u sobama. 

14.09.2012

Predzadnji dan našeg putovanja krenuli smo via Nice,parfumerija Galimard i Monako.

Ujutro oko 11 nakon što smo se napokon svi okupili krenuli smo na panoramsku voznju duž Nice. Vidjeli smo kip njegove zaštitnice grčke boginje Nike,te obalu po kojoj je Nica poznata u svijetu Azurnoj obali ili Obali anđela. „Jedino što nedostaje za savrsenu ljepotu njihove pješčane obale su otoci“,bila je poštapalica koju nam je naš vodić Marko stalno spominjao dok smo prolazili kraj nje. Ali zapravo kad vidite čistu pješćanu plažu,te čisto i ,prekrasne, plave boje more ni ne primjetite da joj nedostaju otoci. Nakon toga penjući se sve više i više i gledajući sa divljenjem i dalje Azurnu obalu,skrenuli smo među brdima za parfumeriju Galimard.

U Grasu u maloj kućici odmah u kutu,za koju ne biste nikad rekli da u sebi čuva tajne stare preko 250 godina, ušli smo da podijelu s nama ljepotu njihovog posla. Cijeli obilazak je bio kratak,ali sladak i to doslovno sa svim parfemima,iako je velikoj većini bio začepljen nos tako da i nisu osjetili. Sve nam je ispričala simpatična francuskinja za koju,zbog naglaska,tesko da si mogao reći da priča zapravo engleski koliko god dobro da si ga znao. Na kraju je najveća nagrada bila što smo mogli kupiti mirisne poklone za svoje voljene. Nakon kratkog odmora krenuli smo prema Monaku ni ne znajući što nas čeka.

Prva stanica do Monaka nam je bio Monte Carlo,koji i nije toliko očaravajući vidjevši nakon njega Monako. Prvo dođete u mračnu garažu,gdje već tamo budete oduševljeni,pogotovo dečki,kada vidite parkirane ferrarije i ostala skupa i brza auta. Nakon garaže do Monaka možete doći i slijepi,što je dokazao naš vodić,zavežavši si oči. A razlog tome je sto se morate samo popest do vrha stepenica i onda u lift koji ima samo jednu stanicu, Monako. Ali prije toga smo izišli vani pogledat Oceanografski muzej koji se izdiže iz stijene nad morem te očarava na prvi pogled. Kada se popnete s liftom prvo vidite kip ogromne,gole bebe koja se nalazi ispred Oceanografskog muzea. Onda smo krenuli prema katedrali,gledajući očarani oko sebe u prekrasne kuće. U katedrali,za koju ni ne trebam reć da je bila prekrasna,vidjeli smo mnoga pogrebna mjesta kraljevske obitelji pa i najpoznatije od svih princeze Grace Kelly. Nakon katedrale krenuli smo prema Prinčevoj palači kod koje smo,više-manje,svi gledali da li je zastava podignuta do vrha ili samo do pola. I bila je na vrhu,a to je značilo da je princ u palači. Prepušteni sami sebi posljednjih petnaestak minuta, islikavali smo se ispred panoramskog pogleda te smo primjetili da je na svakom krovu zelenilo. Vrativši se u autobus razočarani u činjenicu da ne mozemo ostat u Monaku zauvjek krenuli smo kući.

15.09.2012

Većinu vremena smo proveli skučeni sa nekime u autobusnim sjedalima,cijelu noć pokušavajući se namjestiti udobno da lakše možemo zaspat tako da nam brže prođe vrijeme. Iako su nas neki pokušali probudit sa glazbom,osim te grupice nitko nije mogao držat oči ovorene više od par sekunda. Negdje oko 1 ujutro smo se rastali od našeg vodića,iako sto i nije bio pravi pozdrav jer on mrzi rastavljanja,krenuli smo bez njega za Split. Stigavši u Split prerano da se odmah ukrcamo za trajekt Petar Hektorović,što je stalno podsjećala prodavačica karata, potrošli smo zadnje sate kako bilo samo da nam što prije prođe. Kad smo se ukrcali na trajekt,svi smo pozaspali,zahvalni na širim sjedalima. Stigavši u luku,željni domaće hrane i svojih kod kuće,zapjevali smo za kraj Ljutu travu,na ljutu ranu,pjesmu koja nas je pratila cijelim putem,te su se otvorila vrata i svi smo se rasprsili u zagrljaje svojih voljenih.