Nakon teških prepirki između Češke i Španjolske, odluka je pala na Španjolsku. Napokon je došao i taj dan da se skeptici tog putovanja razuvjere. 03. rujna, 14 sati, polazak, Vela Luka - Split. Predugo bi trajao ovaj tekst kad bi se opisivao tako „brz“ dolazak u Španjolsku, a time bi se ukralo vrijeme za važnije dijelove toga putovanja, zato preletimo taj dio kao što je i charter preletio daljinu iz Splitske zračne luke do Girone. Do Lloret de Mara, naše stalne lokacije, smo pak došli autobusom u već kasnijim satima. No to nas nije spriječilo da svoju prvu večer u Španjolskoj iskoristimo kako to planira svaki pojedinac koji ide na ekskurziju. Broj jedan destinacija svakog našeg izlaska je bio disco Hollywood iz kojeg su brojni od nas ponijeli šešire, a neki čak i majice. Prvo jutro u Lloretu je bilo namjenjeno razgledavanju tog grada koje je većina, zbog 'neobaveznosti', naravno prespavala. Popodne je pak bilo iskorišteno za upoznavanje Barcelone u pratnji vodiča Krunoslava. Panoramska vožnja te poneka stajanja su obuhvaćala razgledavanje između ostalog i Sagrade familie, Parka Guell, Place Catalune, Arc de Triompha, Case Batllo i Mile, Place Espana, Montjuic te Kolumbova spomenika. Večer nam je donijela odlazak na uistinu čarobne Fuentas Magica, ali i lunch-pakete koji su nam bili na repertoaru još nekoliko puta kasnije. Neloš po sadržaju, ali ipak najbolja od svega je bila bočica vode. Vraćamo se u naš, još nespomenuti, H-Top Royal Star hotel te slijedi standardno sređivanje za istraživanje noćnog života Lloret de Mara. Može se reći da je tekst koji slijedi prije izlaska iz samog hotela cenzuriran, no to se odnosi samo na ludovanja po sobama. Ništa za propustiti po opisu, a nama je manje za tipkati. Jutro, blaženi doručak. Zašto blaženi? Nema onog tko nije bio zadovoljan doručkom, iako je za sva tri dnevna obroka bio na raspolaganju švedski stol. Već ovaj dan smo dobili novog vodiča Sašu, Kruno nam nije rekao zašto. Valjda se nije naljutio nešto. Taj dan nam je donio ponovno, ali podrobnije razgledavanje Barcelone: Placa Reial, Palau de la Generalitat, Placa del Rei, katedrala Sv. Križa... Nakon učinjenog „obveznog dijela“ slijedi dugo čekano slobodno vrijeme. Ali ponovno, nesretni lunch-paket. Odlazimo u hotel, trk na večeru pošto je limitirano vrijeme pri isteku te izlazak u već dosta poznat Lloret... Svi već znamo: raskrižje, stazica kroz park, kolodvor, ljudi s ružama, sa zlatnim satovima i lančićima, Hollywood, a kasnije Tropics, Colossus, no obavezno u tri ujutro biti u discu Hollywood radi šešira. Tad smo uistinu svi bili na jednom mjestu. Jutro poslije je bilo namjenjeno Salvador Daliju, tj. razgledavanju njegova muzeja. U svakom slučaju, nešto novo, drugačije, fascinirajuće. Popodne donosi  nekoliko otvorenih opcija. Neki idu u Waterword, neki su u shoppingu, a neki pak odmaraju (spavaju točnije). Navečer se bilo na glasoviti Flamenco show gdje je na pozornici zablistala prof. Dalija Gavranić u ritmu flamenca, prateći vješte korake jednog od plesača. Neke od cura su izašle na naslovnici Voguea, dok je za nekim dečkima propisana tjeralica. Sve u svemu, lijepa jedna večer.

Slijedi nam prelistavanje petog dana ekskurzije maturanata generacije 2oo8./2oo9. Izletu španjolskom Disneylandu je prethodilo jutro u kupovanju suvenira. Port Aventura je inače tematski park s brojnim „svjetovima i atrakcijama“ gdje svaka iziskuje duuugo čekanje u redovima. Dragon Khan je očito za svih bio vrijedan čekanja pošto je većina iskoristila Express card za preskakanje reda. Isto tako je bilo dosta drugih atrakcija koje je vremenski bilo nemoguće probati pa veliko kašnjenje nekolicine nije bilo toliko ni čudno. Iduće jutro nam donosi napuštanje sobe obilazak Carcassonne u pratnji Saše. Posjećujemo utvrđeni grad La Cite koji odaje sjajan primjer srednjovjekovne vojne arhitekture. Nastavak putovanja prati pogled na Azurnu obalu, zatim šetnja gradom Cannes te noćenje. Rijetki su ovu noć napuštali hotel, možda zato jer im se večera toliko „svidjela“. Tjedan se zaključuje dan poslije u parfumeriji Grasse, središtu parfemske industrije te posjetu Nici i Monacu. U Nici smo imali panoramsku vožnju Zaljevom anđela, dok smo u Monacu prošetali do Kneževske palače, Katedrale...

I eto nekoliko završnih riječi na dugo noćno putovanje za RH autobusom. Jedno vrijeme je cijeli autobus spavao, mora biti da je to bilo oko 5 ujutro ili tako nešto. Ipak sumrak dana prije u autobusu je bio borba za najizdržljivije. Oni koji su pokleknuli i zaspali postali su žrtva lakiranih noktiju i išaranih karakterističnih Kleopatrinih linija na svom licu upavši u digitalne objektive svjetskih fotografa.

Da, to je svakako bilo putovanje za pamćenje... Putovanje koje je polako završavalo u noćnoj projekciji filma i konačno iščezlo u završnoj fotografiji na brodu koji je pristajao u Vela Luku. Ono što se trebalo zaboraviti, zaboravilo se; ostale su samo lijepe uspomene i naravno miris acetona.

 T. B.