<IZLAZ>                                                                                                                          

 

ANIS (Lat. Pimpinella anisum)

 

        Još se zove:SLATKI KOPAR, SLATKI KOROMAČ, ANASON, ANIŠ, ANIŽ, LAŠKI JANEŽ.Pradomovina anisa je Bliski istok,a otuda je uzgojen prenijet po cijeloj Europi.Uzgaja se najviše po Sredozemlju.Kod nas raste po vrtovima,ali ga ima i divljeg.

 
        Anis je dvogodišnja biljka iz porodice štitarki,visoka do 60 cm.Ima vretenast korijen,stabljika je okrugla i u gornjem dijelu razgranuta.Ima karakteristično lišće različitog oblika i veličinei bijeli štitasti cvat.Cijela biljka ima ugodan, karakterističan miris.Slatkasta je okusa.Cvate od srpnja do rujna.

        Kao začin poznata je već tisućljećima.Već u 6. st. Pitagora smatra da anis sprečava štucanje i trbušne smetnje, te djeluje protiv uboda škorpije.Tvrdili su da anisovo ulje uništava uši,dok je anisovo sjeme izvrstan mamac za miševe i ostale glodavce.

 

        Anis je afrodizijak, ako ga kuhamo u vinu i zasladimo medom.Kao začin se koriste cijeli i mljeveni osušeni i zreli plodovi i eterično ulje.Glavi sastojak eteričnog ulja je ATENOL.Najnovija istraživanja usmjerena na djelovanje anetola pokazuju djelovanje slično adrenalinu.(ANTISTRESNI HORMON)
 

        Osim eteričnog ulja anisovo sjeme sadrži ljekovite i djelotvorne tvari kao što su mast,bjelančevine i šećer.

 

        Anis je nenadomjestiv kao mirisni dodatak u pecivima,piškotama,kiflicama, a stavlja se i u tijesto za pripravu anisova kruha.Važan je sastojak lumblije.

 

<gore>