Na rubu znanosti ili Tragom Nikole Tesle bio je
naziv programa kojeg su učenici Srednje škole Blato i Osnovne škole Blato uz
pomoć profesorice Ivane Biško i školske knjižničarke prof. Tončice Farac
upriličili za Mjesec hrvatske knjige. Budući je 2006. godina proglašena
godinom izumitelja i velikih otkrića, ova kulturna manifestacija pod nazivom
Mjesec hrvatske knjige (koja se održava diljem knjižnica Hrvatske) odvijala
se u čast Nikole Tesle, velikog izumitelja i fizičara. U povodu 150.
godišnjice njegova rođenja (10.srpnja 1856.) prezentacijom i pokusima
učenici su 31. listopada u prostorijama knjižnice «predstavili» tog
čovjeka izvan vremena, za života neshvaćena i na kraju napuštena.
Vrlo živom i dobro napravljenom prezentacijom, učenice Srednje škole:
Danijela Šeparović i Franka Gavranić ( učenice III G.) upoznale su
posjetitelje sa životom Nikole Tesle, njegovim patentima, ambicijama i
neostvarenim željama. Da sve ne bi ostalo na izgovorenoj i napisanoj riječi
pobrinuli su se učenici Osnovne škole: Ivan Protić i Ivan Baničević (učenici
VIII. r.) koji su radili pokuse uz objašnjenja čemu Teslini patenti služe i
na koji način se danas primjenjuju.
Za kraj druženja svi
prisutni poslušali su Teslinu posljednju glazbenu želju Tamo daleko i
tog dana, 31. listopada bili bogatiji u saznanjima o tom velikom i za
čovječanstvo nezaobilaznom čovjeku - Nikoli Tesli.
IZ RIZNICE TESLINIH MISLI
Blagotvorno je kada mladost
ili čovjek s pronalazačkim talentom ne posjeduju milijune dolara. Um je
oštriji i napregnutiji u odvojenosti i neprekinutoj samoći. Originalnost
cvjeta u samoći, slobodna od vanjskih utjecaja koji prijete da obogalje
kreativni um. Biti sam, to je tajna otkrića, biti sam, to je čas kad se
ideje rađaju. Eto zašto su se mnoga od zemaljskih čuda razvijala u skromnim
uvjetima. Mlad čovjek ne treba žaliti što nema milijun dolara da razvije
ideju. Ne košta milijun dolara da se misli; a u procesu razmišljanja ideja
se stvara.
*****
Moj rad je uvijek bio
zadovoljstvo za mene, neprestani izvor uživanja; svi moji napori bili su
napori ljubavi. Nikada nisam imao osjećaj ropstva koji tako sputava ljude,
taj umrtvljujući osjećaj da moram raditi za druge sve do kraja života. Pošto
sam ssvoj rad volio više od bilo čega, prirodno je da ga želim nastaviti sve
do smrti. Ne želim odmora niti odstupanja od svojih napora. Kad bi ljudi
odabrali svoje životno zanimanje u skladu sa svojim temperamentom, ukupna
količina sreće bi neizmjerno porasla u svijetu.
|