Home

MJESEC HRVATSKE KNJIGE 2006.- NARODNA KNJIŽNICA 
(15.10. - 15-11.)
               
 Na rubu znanosti ili Tragom Nikole Tesle bio je naziv programa kojeg su učenici Srednje škole Blato i Osnovne škole Blato uz pomoć profesorice Ivane Biško i školske knjižničarke prof. Tončice Farac upriličili za Mjesec hrvatske knjige. Budući je 2006. godina proglašena godinom izumitelja i velikih otkrića, ova kulturna manifestacija pod nazivom Mjesec hrvatske knjige (koja se održava diljem knjižnica Hrvatske) odvijala se u čast Nikole Tesle, velikog izumitelja i fizičara. U povodu 150. godišnjice njegova rođenja (10.srpnja 1856.) prezentacijom i pokusima učenici su 31. listopada u prostorijama knjižnice «predstavili» tog čovjeka izvan vremena, za života neshvaćena i na kraju napuštena.

Vrlo živom i dobro napravljenom prezentacijom, učenice Srednje škole: Danijela Šeparović i Franka Gavranić ( učenice III G.) upoznale su posjetitelje sa životom Nikole Tesle, njegovim patentima, ambicijama i neostvarenim željama. Da sve ne bi ostalo na izgovorenoj i napisanoj riječi pobrinuli su se učenici Osnovne škole: Ivan Protić i Ivan Baničević (učenici VIII. r.) koji su radili pokuse uz objašnjenja čemu Teslini patenti služe i na koji način se danas primjenjuju.

Za kraj druženja svi prisutni poslušali su Teslinu posljednju glazbenu želju Tamo daleko i tog dana, 31. listopada bili bogatiji u saznanjima o tom velikom i za čovječanstvo nezaobilaznom čovjeku - Nikoli Tesli.

 IZ RIZNICE TESLINIH MISLI

 Blagotvorno je kada mladost ili čovjek s pronalazačkim talentom ne posjeduju milijune dolara. Um je oštriji i napregnutiji u odvojenosti i neprekinutoj samoći. Originalnost cvjeta u samoći, slobodna od vanjskih utjecaja koji prijete da obogalje kreativni um. Biti sam, to je tajna otkrića, biti sam, to je čas kad se ideje rađaju. Eto zašto su se mnoga od zemaljskih čuda razvijala u skromnim uvjetima. Mlad čovjek ne treba žaliti što nema milijun dolara da razvije ideju. Ne košta milijun dolara da se misli; a u procesu razmišljanja ideja se stvara.

  *****

Moj rad je uvijek bio zadovoljstvo za mene, neprestani izvor uživanja; svi moji napori bili su napori ljubavi. Nikada nisam imao osjećaj ropstva koji tako sputava ljude, taj umrtvljujući osjećaj da moram raditi za druge sve do kraja života. Pošto sam ssvoj rad volio više od bilo čega, prirodno je da ga želim nastaviti sve do smrti. Ne želim odmora niti odstupanja od svojih napora. Kad bi ljudi odabrali svoje životno zanimanje u skladu sa svojim temperamentom, ukupna količina sreće bi neizmjerno porasla u svijetu.